Štitna žlijezda - glandula thyreoidea je jedna od najvećih žlijezda u tijelu. Smještena je s prednje strane vrata. Važna je u regulaciji metabolizma, a također utječe na rad drugih žlijezda s unutarnjim izlučivanjem.
Pod utjecajem je hormona koji koji stimulira štitnu žlijezdu – tireotropina (TSH), a koji se stvara u pituitarnoj žlijezdi u mozgu. Pod utjecajem TSH u štitnoj žlijezdi se stvaraju : trijodtironina (T3) i tiroksina (T4). Osim tiroksina i trijodtironina koji utječu na ravnotežu metabolizma u tijelu, u štitnjači se stvara i hormon kalcitonin, odgovoran za metabolizam kalcija.
HIPERTIREOZA
Povečano stvaranje hormona štitnjače, tj. pojačani rad štitne žlijezde – nazivamo hipertireoza.
Stanje je karakterizirano ubrzanim metabolizmom, gubljenjem na težini, ubrzanim radom srca, opadanjem kose, ponekad znojenjem, tremorom, pojačanim nemirom. Nije li liječenje odgovarajuće može se razviti za život ugrožavajuće stanje, tireotoksična kriza.
HIPOTIREOZA
Smanjeno stvaranje hormona štitnjače, tj. smanjeni rad štitne žlijezde – nazivamo hipotireoza.
Stanje je karakterizirano pospanošću uz usporenost, anemijom, bolesnici dobivaju na težini, remeti se metabolizam masnoća. Rad srca je usporen, a u težim slučajevima hipotireoze može doći i do oštećenja srčanog mišića. Najteži stadij naziva se miksedemom i zahtijeva intenzivno liječenje nadoknadom hormona. Može rezultirati mentalnim promjenama. Ponekad se bolesnici primarno jave liječniku zbog povišenih masnoća u krvi.
Promjene lučenja hormona posljedica su pojačanog ili smanjenog lučenja hormona iz hipotalamusa koji utječu na stvaranje hormona u štitnjači, ali i funkcionalnog stanja štitne žlijezde.
HASHIMOTO TIREODITIS
Do poremećaja dolazi i u slučajevima autoimune bolesti štitnjače – Hashimoto tireoditisa u kojem se stvaraju antitijela na pojedine sastojke u žlijezdi. Često se autoimuna bolest štitnjače javlja vezano uz druge autoimune bolesti. Primjer je učestala pojavnost u osoba sa šećernom bolesti, poglavito tipom I šećerne bolesti.
U području štitne žlijezde može doći do stvaranja čvorova. Čvorovi mogu biti benigni (takvih je 90%) i maligni. Bolest se s većom učestalošću javlja u žena, ali u zadnje vrijeme povećana je incidencija i u muškaraca. Do pojave karcinoma dolazi rijetko u odnosu na benigne čvorove.. Dijagnoza se postavlja punkcijom čvorova.
Karcinom štitnjače bit će izlječen u visokom postotku. Čvorovi u štitnjači se otkrivaju putem ultrazvuka štitnjače, a uzorci za analizu dobijaju se punkcijom štitnjače pod kontrolom ultrazvuka . U dijagnostici često se koristi scintigrafija štitne žlijezde primjenom radioaktivnog joda ili tehnecija. Prati se funkcija štitne žlijezde prema distribuciji radioaktivne tvari. Područja pojačane apsorpcije nazivaju se toplim čvorovima i suspektna su za toksični adenom. Takvi „topli“ čvorovi dovode do supresije rada ostatka žlijezde. Utvrde li se scintigrafijom područja koja su inaktvna, govori se o „hladnim“ čvorovima, a nalaz je suspektan na karcinom štitnjače.
U slučaju smanjenog stvaranja hormona, a uz trajnu stimulaciju dolazi do uvečanja štitnjače, pojave guše ili strume. Uzrokom može biti nedostatak joda potrebnog za sintezu hormona. Poznati su primjeri endemske gušavosti vezano uz područja gdje je hrana siromašna jodom.
LIJEČENJE
Hipertireoza kao i hipotireoza zahtijeva dugotrajno liječenje u cilju nastanka eutireotskog stanja i uravnoteženja metabolizma.Potrebne su i redovne kontrole najmanje dva puta godišnje.
U liječenju hipotireoze vrši se supstitucija hormonima koji imitiraju normalu produkciju hormona štitne žlijezde.
Liječenje hipertireoze je složenije. U slučaju hipertireoze koriste se antitireoidni lijekovi, ponekad radioaktivni jod ili kirurško liječenje.
U slučaju autoimune bolesti štitnjače često se tijekom liječenja koriste, zavisno od razine hormona, i tireostatici i supstitucija hormonima.
Nužno je laboratorijsko praćenje razine hormona štitnjače.
